spavam na kauču u kuhinji
da lakše svarim ogromne zalogaje besmisla
sa čašom vode pored
i čarapama u rezervi
ispod jastuka
ponekad sanjam kako dolaziš
nečujno
oprezno
bosih hladnih nogu poput starca
ponekad kad ne uspem da zaspem
zamišljam decu koja nisu odabrala
nas
majku i ocu
kao saveznike za dolazak
ponekad
časa se izvrne
dovoljno glasno
da shvatim da nisam sama
u kuhinji
u krevetu
...
zaboravljam o čemu sam želela da pričamo.
Нема коментара:
Постави коментар