''U bolesti ima nekakvog mira. Tišine. Ako dovoljno dugo osluškuješ
čućeš taj duboko intimni razgovor između ćelija, krvi, kože. Čućeš kako dele
sopstvene istine i kako njihov razgovor uključuje sve poznato i nepoznato. Ako
ga ne čuješ sada, pokušaj da odmoriš spavajući. Uspećeš neki drugi put.'' kaže
Helena nekome preko telefona, desnom rukom držeći telefon dok levom pakuje dečiju
odeću u veš mašinu. Ko su ljudi sa kojima živim?
Beograd, april 2017.
Нема коментара:
Постави коментар