“Sećaš se kada nas je MR upoznao?
Toliko je bilo mesta i ljudi koji su nas povezivali a nikada se do tada
nismo susrele. Izgleda da je samo MR imamo dovoljno poverenja u naš susret. Tada je jesen još mirisala na slobodu i nepoznato
a grad je bio prepun ljudi koji su živeli sve svoje uloge stidljivo i
posvećeno. Sećam se boje tvog kaputa i osmeha dok si nam pružala ruku u onom kaficu
na Vračaru. '' kaže Helena, okrenuta leđim, zagledana u ekran.
Shvatam da čita naše prve prepiske. MR je pisao nadahnute eseje o svetu koji
poznaje a nas dve smo se radovale jedna drugoj. Znale smo da je za sreću
dovoljno troje. U bilo kom Univerzumu.
Beograd, 22.7.2017
Нема коментара:
Постави коментар