''Ako mi napraviš malo mesta možda i ja uspem da se izvalim
na toj prostirci. Toplo je. Ne prilazi mi. Teško nosim sebe po ovom Suncu. Još teže
mi pada bliskost. Možda ovo odstojanje među nama ima veću funkcionalnost od one
koju vidimo trenutno'' kaže Helena, sakrivena samo iza šarenih naočara. Ja dotičem
nogama vreli pesak i zamišljam kako smo u pustinji. Mislim kako je to savršeno
mesto da dobijem napad panike. Umiruje me misao o neizloženosti.
Нема коментара:
Постави коментар