''Volela bih da naučim kako da ti ostavim prostor samo za
tebe a da se ja ne osećam usamljeno. Volela bih da naučim kako možemo zajedno
da se menjamo i rastemo bez straha da će nas svaka promena rastaviti. Volela
bih stvarno. Ne znam kako se počinje. Možda ovo sada što ti govorim je već neki
bojažljiv početak. Idem da operem zube, moram na spavanje''kaže Helena
promuklim glasom, dok ustaje sa stola a mrvice hleba joj padaju sa golog kolena
na pod. Teško dišem. Razmišljam kako mi je bol u telu odnekud poznat. Zahvalna
sam što pred njom mogu uvek da plačem. Ne znam zašto sada plačem. Osećam miris
paste. Ustajem da je zagrlim.
Нема коментара:
Постави коментар