"Verujem da
će mi jednog dana oprostiti sve mrtve životinje koje sam pojela i svi ljudi
koje sam povredila. Iz neznanja. Iz straha. Iz ljubavi. Verujem da ću i ja stići
do tog mesta da umem da oprostim sebi.''kaže Helena glavom oslonjena na moj
goli stomak. Osećam kako mi srce kuca iz stomaka. U sobi je ostao miris dinje i
sparine. Treba ustati.
Нема коментара:
Постави коментар