“Volim tvoje
ruke. Juče sam te posmatrala dok si spavala. Pune su bora. Žila na desnoj ruci
ti je izražena. Pomislila sam kako su nam ruke prvi dodir sa svetom. Dižemo ih
u zrak. Istom rukom peremo telo i cedimo limun, mesimo hleb, pušimo. Koliko
mirisa I života na tako malom delu kože”kaže Helena držeći moj dlan i čini mi se
kao da više priča sebi. Volim ova jutra sa njom. Puna tišine i prihvatanja. U
miru sa strahovima i neizvesnošću. U mislima sa prijateljima i svima onima koji
nam to još nisu postali.
Нема коментара:
Постави коментар