“ Ta tvoja naivnost postaje čista destrukcija. Izdaleka mi deluje
da je lekcija završena, ne moraš vise da spašavaš ni sebe ni druge. Tamo gde nema odgovornosti, izdaja i poniženje
se lako uvuku. Moraš da izađeš iz tog odnosa pre nego što izgubiš svu snagu.
Ljudi te lako pojedu jer su toliko gladni pažnje I nežnosti. Ti nisi Anais Nin i
ovaj svet je gladniji nego pre mnogo godina.’’kaže Helena, čvrsto držeći moje
čelo. Mlaz iz mog stomaka donosi olakšanje.
Povraćam sve zaostale delove današnjeg dana. Strah ima smrad. A sramota
je dobila odraz providne tekućine. Umorna sam.
Helenina ruka je hladna. Nežno i strpljivo me
umiva. Uvek je prisebna i strpljiva u
trenucima kada me sve raznese. Nema tog
dana u kome nisam zahvalna što je došla. Zatvaram slavinu. Krevet u spavaćoj je
dovoljan mekan da prihvati moje veliko telo.
“ Sutra je prvi dan nove godine po Majanskom
kalendaru. Mučnina će prestati do
ponoći. Volim te devojčice” kaže Helena sa druge strane jastuka.
Нема коментара:
Постави коментар