Voda u čaši
na stolu
na radnom mestu
pripadam kolektivu
kolektivnom
ispod Sunca
sa vrtoglavicom
i
anksioznošću
od vreline
betona
u spoljnom
i
unutrašnjem
svetu
sa idejom
ali
i osećajem
dosade
apatije
u tragovima
za duže trajanje
nemam vremena
čekaju me deca
kao izgovor
za opstanak
sada kada
nema ko da me spasi
moja vrednost
stidljivo
pomisli
možda ja ipak postojim.
Нема коментара:
Постави коментар