- Nisam uspela.
- Ni ja.
-Šta ćemo sada?
-Ništa. Ostaćemo u ništa.
-Koliko dugo?
-Ne znam. Molim te prestani da mi postavljaš pitanja.
- Dobro. Probaću....ali ne znam šta treba da radim.
-Ništa.
Na autobuskoj stanici nepomično stoje ljudi. Čekaju prevoz do nekog odredišta. Posmatram kako vetar strpljivo udara u tvoju kosu. Ne opireš se. Ničemu. Ni meni ni mom pogledu. Volela bih da ovu nežnost sačuvam duže od ovog čekanja.
Нема коментара:
Постави коментар